Utjecaj korona virusa na planetu Zemlju

Od trenutka kada je korona virus stopirao čovječanstvo, naša planeta je prodisala. Nemoguće je ne primijetiti pozitivan utjecaj koji je ovaj ljudski „neprijatelj“ ostavio na planetu Zemlju. Iako smo mi ljudi u ovakvim trenucima fokusirani isključivo na vlastiti opstanak, istraživanja i činjenice koje su iz ovoga proizašle, pokazuju da je ovaj virus donio samo pozitivne promjene za Planetu i životinje na njoj.

S obzirom da je veliki broj zemalja uveo karantenu i proglasio izvanredno stanje, drastično se smanjilo kretanje ljudi po Planeti. Zračni promet je sveden na miminum, automobili se puno manje voze i ljudi najviše vremena provode u svojim domovima što za posljedicu ima značajno smanjenje zagađenja planete i vidnu regeneraciju prirode. Prvi veliki dokaz je Kina koja slovi za jednu od najzagađenijh zemalja na svijetu. U gradovima poput Hong Konga i Pekinga nije se moglo normalno disati, a sada je nebo vedro i plavo bez smoga i oblaka, a zrak je čist. I druge zemlje poput Španjolske i Italije su zabilježile znatno manje zagađenje zraka, dok su inače mutni venecijanski kanali sada bistri, ispunjeni ribicama i pokazuju svu svoju ljepotu i raskoš.

Sada, kada je prestalo djelovanje čovjeka, jasno da u tim kanalima ipak ima života. Planinski lanac Himalaja je zbog manjeg zagađenja vidljiv iz indijskih gradova udaljenih 230 km prvi put nakon Drugog svjetskog rata.

Trenutna sitacija je smanjila emitiranje CO₂ u velikoj količini na cijeloj planeti i time dozvolila Zemlji da nakon drugo vremena ugnjetavanja konačno prodiše i vrati se u svoje prirodno stanje. Efekti ovog masivnog zastoja čovječanstva se mogu primijetiti širom svijeta.

Zar se zaista trebala dogoditi jedna ovakva kriza kako bi čovječanstvo imalo čišću vodu i čišći zrak? Zar do te mjere nismo svjesni koliko smo zapravo ovisni o našoj Planeti i koliko je ona neovisna o nama? Jedna od dobrih stvari koje su proizašle iz cijele ove kataklizme je svakako pozitivan učinak na prirodu, a bez prirode čovjek ne može opstati. Svojim ponašanjem i nemarom smo našu Planetu doveli do ruba izumiranja; nestaju pluća Zemlje, urušava se ekosustav.

Kada se čovjek makne, priroda počinje ponovno disati. No, što ako se ne moramo maknuti, što ako možemo živjeti u koheziji sa prirodom čuvajući je na način na koji ona čuva nas? Možda nam je cijela ova situacija bila prijeko potrebna kako bi svi skupa mogli presložiti prioritete, progledati dalje od vlastitog nosa i shvatiti koliko smo zapravo mali i nemoćni i koliko ovisni o Majci Zemlji i njenim resursima. Rekla nam je – dosta; i jedino što ona traži je da ju volimo jednako koliko ona voli nas.